Lagumdžija za Pobjedu: Neće biti rata, „Dejtona 2“ i trećeg entiteta, BiH ostaje jedinstvena

Na pitanje novinara šta je, pored mira, donio Dejtonski mirovni sporazum BiH, Lagumdžija je odgovorio: " Pored mira, kažete… Isto pitanje mi je svojevremeno postavila jedna Vaša kolegica. 'Ništa osim mira', odgovorio sam i ugrizao se za jezik. Sjetio sam se, naime, Vilija Branta i njegove poruke da mir nije sve, ali da bez mira ništa nije moguće. Jer Dejton nam je zaista donio mir i „odnio“ rat. Možda je njegova najveća „mana“ to što, nažalost, nije definirao ko je u tom ratu bio agresor a ko žrtva. Nisam bio u Dejtonu, nisam učestvovao u pregovorima, ali jesam u pripremi delegacije Bosne i Hercegovine. Mislio sam da ne bi trebalo pregovarati sa Radovanom Karadžićem, nego sa ključnim akterima – Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom."

Podsjetio je da je tada obnašao dužnost prvog potpredsjednika Vlade nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, izabrane u ljeto 1992. godine te govorio o svojoj ulozi u Dejtonu, ali i ranjavanju.

"Sve je počelo da se ruši, uključujući prvu vladu Stranke demokratske akcije predsjednika Alije Izetbegovića, iz koje su pobjegli neki Srbi, neki Hrvati i neki Bošnjaci. Nakon njenog pada i prijema države u UN - zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom - u BiH je formirana Vlada nacionalnog jedinstva, čiji je premijer bio Jure Pelivan, a potpredsjednici Hakija Turajlić, Miodrag Simović i ja. Funkciju vicepremijera obavljao sam do 1993. godine, kada sam teško ranjen. Kao predsjednik Komiteta za saradnju sa Ujedinjenim nacijama bio sam zadužen za pregovore sa UN-om o humanitarnoj pomoći, o uspostavljanju vazdušnog mosta za Bihać, Goražde, Srebrenicu, Žepu, Sarajevo. Tog 22. maja 1993. godine, na prvu godišnjicu prijema BiH u UN, krenuo sam bio na pregovore o premještanju ranjenika sa tadašnjim komandantom UNPROFOR-a, francuskim generalom Filipom Morionom. Hodao sam ulicom, žurio na sastanak… Mladić nas je preduhitrio: častio nas je granatama, od kojih je smrtno stradalo petnaestak civila. Imao sam sreće: bio sam teško ranjen, u bolnici proveo narednih devet mjeseci. Na koncu, vratio sam se u život, ali ne i u vladu: u međuvremenu je formirana nova. Ostao sam potpredsjednik Socijaldemokratske partije. U vrijeme pregovora sa UN, nisam se baš najbolje slagao i razumio sa generalom Morionom i Visokom komesarkom UN za izbjeglice Sadakom Ogatom", prisjetio se Lagumdžija.

Na pitanje zbog čega nije bio u dobrim odnosima s njima, naveo je: " 'Mi smo neutralni', ponavljali su. 'Ne, niste neutralni, odgovarao sam, 'jer biti neutralan ne znači biti na matematičkoj sredini između ubice i žrtve. Biti neutralan znači biti na poziciji koja podrazumijeva zastupanje vrijednosti zbog kojih ste tu gdje ste, te učiniti sve kako bi se zaustavile ubice i zaštitile žrtve'. Nažalost, umjesto da je zaštite, žrtvu su pretvorili u stranu u sukobu. Zato je embargo na oružje, što ga je Zapad uveo BiH, bio najmorbidnija stvar koja je mogla da zadesi moju zemlju. Obrazloženje je bilo da će se time smanjiti broj žrtava. I zaista ih je bilo manje na strani do zuba naoružanog agresora, budući da su pobijeni samo oni koji nisu imali oružje. Iako su nam stranci objašnjavali da je riječ o pregovorima čiji je cilj da smire agresore…"

Kazao je kako su "Hrvatska i Srbija bili agresori".

"Imali smo dva dželata i žrtvu. Sa tom je idejom delegacija BiH otišla u Dejton, nadajući se da će se iz njega vratiti kao jedna država. U konačnici, kao tri šefa tri države koje su bile u ratu, potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma bili su Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. I kada danas Beograd i Zagreb kažu da su garanti Dejtonskog sporazuma, treba im reći – ne, niste. Vi ste potpisali, a i BiH sa vama, da se nećemo uzajamno napadati, da međusobno nećemo dovoditi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet", dodao je.

Istakao je kako su u Dejton došli "namjeravajući da se iz njega vrate sa djelovima BiH, koje bi pripojili svojim državama".

"Bila je to polazna pozicija i Srbije i Hrvatske. 'Predsjedniče Izetbegoviću, želite li da pregovori završe sa BiH na što većem dijelu postojeće teritorije ili ćete se u Sarajevo vratiti sa državom na svih 55 kvadratnih kilometara, ali koja će biti labavija i uz mehanizme koji od nje u miru mogu napraviti ’normalnu’ zemlju', pitao je glavni američki pregovarač Ričard Holbruk. 'Neću se raspravljati sa Miloševićem i Tuđmanom o tome koliko će kvadratnih kilometara ostati mojoj maloj državi. Sa Vama sam spreman razgovarati o tome kako će u svojih 55 kvadratnih kilometara izgledati BiH', odgovorio je predsjednik Izetbegović. Bila je to kapitalno važna odluka. Ništa se nije podrazumijevalo. I danas je, i zbog svega što je proteklih godina radio Milorad Dodik, glavni cilj sačuvati spoljni okvir jedinstvne i suverene države, a onda stabilizirati mir. Često čujem pitanje - hoće li biti rata - Neće", poručio je.

Govorio je i o Dejtonu 2 i tzv. trećem entitetu.

"Kao što su sve strane stigle u Dejton sa različitim ciljevima i idejama, tako danas imate one koji sanjaju tzv. Dejton dva. Ne vjerujem da će doći do toga, a sasvim sam siguran da o trećem entitetu nema govora. Tim prije što je treći entitet način da neki političari ostanu na vlasti i da nastave da pljačkaju vlastiti narod. I Dodikova prijetnja secesijom tome je služila: zna se da će ulaskom u EU svi završiti kako zaslužuju – kao osuđeni kriminalci. Dodik je htio da uzme parče države i da se proglasi njenim ocem, uvjeren da jedino u toj i takvoj državi neće odgovarati za kriminal. Slično rezonuju oni koji sanjaju treći entitet. Znate li ko je bio najveći dobitnik u Dejtonu? Franjo Tuđman i Hrvatska. Zašto? Zato što je dobio 'polovinu federacije' kroz polovinu vlasti u njoj, kao i trećinu vlasti na nivou BiH. Šta bi Hrvati dobili trećim entitetom? Isto, samo na mnogo manjem dijelu teritorije. Šta bi sa tim?! Nisam protiv trećeg entiteta zato što sam protiv interesa Hrvata u BiH, ne. Nego zato što ne vjerujem u podijeljena društva. U našoj regiji nije moguće obezbijediti stabilnost, prosperitet i održivi mir bez jedinstva u svim različitostima i međusobnog poštovanja. Nema mira u podijeljenim, segregiranim društvima, naročito u onima nastalim na krvi i zločinu, u onima iza kojih stoje Srebrenica i svi zločini na različitim stranama. Zato sam i protiv tzv. drugog entiteta, o kojem niko ne govori, a koga niko ne dovodi u pitanje. Ali ako je prvi entitet Miletov (Dodik), a treći Draganov (Čović), šta je onda drugi entitet? Je li to Bakirov (Izetbegović) entitet? Protivnik sam drugog entiteta i zbog toga što sam Bošnjak", naveo je Lagumdžija za Pobjedu.

Cijeli intervju za Pobjedu pročitajte OVDJE.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad